U subotu, 9. ožujka, uputili smo se prema Žumberačkom gorju – Tuščak gradini pod vodstvom vodiča Dražena i mentorice Bojane. Vodič Dražen, dan prije je obavijestio planinare da sa sobom uzmu rezervnu odjeću i obuću u slučaju kiše. No, to nas nije obeshrabrilo te je bus bio pun veselih planinara. Ne samo veselih nego i snažnih i hrabrih planianra koji svojim rukama mogu izgurati autobus iz blata.
Kada su autobus i naš vozač bili na sigurnom, a mi opremljeni za sve vremenske uvjete, mogli smo krenuti na našu kružnu stazu. Planinarenje je krenulo uz nešto strmiji uspon, ali je brzo slijedio i strmi silazak. Uspon, silazak, uspon, silazak- takva staza nas je pratila većinu puta. Mokro i vlažno je bilo većinu staze, a dolaskom do vrha kiša je počela jače padati. Kabanica nam je postala neizbježna oprema. Budući da je sve više počela padati, duljeg zadržavanja na vrhu nije bilo te smo što prije htjeli doći do autobusa. Silazak je bio strm, blatnjav, sklizak.
Usprkos kiši, vedar duh je i dalje bio s nama te smo mogli čuti pozitivne reakcije planinara poput: “Kiša nas je baš lijepo počastila na vrhu” i “Dobro da je sad počela, a ne na startu.” Autobus i vozač Miljenko čekali su nas na istom mjestu te smo u povratku stali u Bio parku Divlje vode. Neki su uživali u ručku, piću, a neki se razveselili kaminu pokraj kojega su se stali sušiti.
Siti i zadovoljni, vratili smo se svojim kućama.
Tekst: Marta i Tajana Rižner
Fotografije: Anita Brković, Branka Vitanović, Dražen Telebar
