Na prekrasnu prvu subotu mjeseca svibnja krećemo na put prema Mađarskoj. Ovo je najbrojniji izlet ove godine što se tiče broja izletnika, skupilo nas se ukupno 78.
Iz Koprivnice krećemo ujutro u 6:30h prema mađarskoj granici. Vozimo se do naselja i istoimenog brda Badacsony koje je smješteno na zapadnoj obali Balatona, najvećeg jezera središnje Europe, dugog 77 km i dubokog 12 m.
Počašćeni smo toplim, vedrim, ugodnim jutrom, a kasnije sunčanim ,ali ne prevrućim podnevom.
Dolaskom u Badacsony oko 9h krećemo prema brdu kroz šumu. Uspinjući se najprije kroz samo naselje, promatramo predivan krajolik uređenih vinograda, klijeti, zapravo velebnih vila i vinske podrume.
Brdo Badacsony nije zahtjevno, s najvišim vrhom od 437 m. Naš vodič Ivica Kušek nam objašnjava da je brdo vulkanskog porijekla, no riječ je o ugaslom vulkanu koji je zadnji puta bio aktivan pred kojih 5.000 godina.
Ulaskom u šumu, odmah nas dočekuju stepenice, isklesane u bazaltnim stijenama samog brda. Na putu prema vidikovcu i najvišem vrhu, imamo nekoliko usputnih stajanja radi fotografiranja.
Dalje nastavljamo šumskim putem do drugog vidikovca s križem. Ovdje se svi zajedno fotografiramo. Nakon kratkog predaha, spuštamo se sa brda u naselje. Prošli smo ukupno nekih 12-13 km hodanjem.
Imamo nešto slobodnog vremena, pa svatko za sebe pronalazi oku i nepcu ugodan kutak za uživanje u kapljici mađarske frankovke ili rizlingu, dok neki i dalje ostaju vjerni samo kavi.
Nakon kratkog odmora krećemo autobusima prema tvrđavi Szigliget.
Radi se o „Balatonskoj utvrdi“ staroj 750 godina koja je štitila to područje od opsade Turaka. Nažalost, pretrpjela je veliku štetu zbog udara munje krajem 17. stoljeća, ali dobra je vijest da je restauriranje današnjeg izgleda utvrde grad započeo 1991. godine i ono traje sve do danas. S utvrde se pruža predivna panorama na brdo Badacsony, jezero Balaton i obronke koji vrve vinogradima. Samo jezero je dobilo ime od slavenske riječi za blato, a ono zaista ponekad bude blatno i ispunjeno muljem, pa se stoga naziva i Blatno jezero.
Po silasku sa tvrđave, ponovno uživamo uz čašicu omiljenog pića, sladoleda ili nekih grickalica iz vlastitih ruksaka, poneki od nas kupuje i koji suvenir, ali mnogi od nas ne jer je naplata u forintama.
Po osmjesima svih izletnika može se zaključiti da smo se svi super proveli, a umorili se previše nismo. Mađarska je uspjela bar djelom pokazati nam neke svoje čari i mi smo joj na tome zaista zahvalni.
Tekst: Karla Matiša Vodopivec
Fotografije: Irena Harambašić, Karla Matiša Vodopivec
