“Dragi Bog čuvaj trsa mog, evo ti zrelog vina, da bu dobra godina. Oblake razmakni,sunce primakni, mraza zgoni,na tuču zvoni. Se bum obdelal da bi v jesen popeval, rozgvu si bum zel i vu vodu del. Sv.Vincek pokaži svetu kak bu vu novom letu!”
Sveti Vinko (San Vicente de Zaragoza) omiljeni je svetac u hrvatskim krajevima. Kažu knjige da je umro davne godine na dan 22. siječnja pa zato na taj datum obilježavamo dan Sv. Vinka, đakona i mučenika. Sv. Vinko je zaštitnik vinograda i vinara i to je dan kada se obavlja blagoslov vinograda i otvara sezona radova.
Tih dana i planinari vole pohoditi vinograde pogotovo one međimurske. Tako je bilo i ove nedjelje ( 19.1.2025.) jer je Planinarsko Društvo „Bundek“ Mursko Središće organizirao 27. Vincekov pohod. Ove godine od Sv.Martina na Muri do Murskog Središća prema riječima organizatora je prošlo stazu dugačku cca 15 km oko 3000 učesnika. Našu delegaciju je činio 41 planinar.
Već tradicionalno na Vincekov pohod nas vodi naš vodič, Hans koji se začudio kako je već prošlo 27 godina i ujedno se prisjetio prvog Vincekovog pohoda kada je ukupno bilo 87 planinara od toga 24 iz našega Društva. U međuvremenu pohod je prerastao u pravu turističku manifestaciju, a kako i ne bi s obzirom da nas ovom „planinarskom izletu“ prati mužika od brega do brega, fina kapljica i dobra klopica. Naravno lijepi međimurski kraj i gostoljubivi ljudi.
Prošlo je 8 godina kako sam zadnji put bila na pohodu; zapravo bila sam nekoliko puta (za broj nisam sigurna) i to je jedan od rijetkih izleta kojima se iznova vrlo rado vraćam. Tu nedjelju dok smo lagano hodali prisjećali smo se prijašnjih pohoda kako nam je bilo; tako Karla kaže sjećam se jednom kako smo „prtili“ snijeg, a Ljilja kako je hodala u kratkim rukavima. Ovu nedjelju nismo prtili snijeg i nismo bili u kratkim rukavima, nadali smo se suncu, ali nažalost magla nam se kvarila pogled na međimurske brege. Jedno je svim pohodima bilo isto bez obzira na vrijeme; dobra zabava, smijeh, ples, super društvo i fina kapljica.
Još jedan je Vincekov pohod iza nas; još jedna zahvalnica Društvu na sudjelovanju spremna da se pospremi u arhivu.
I za kraj još par stihova
“Če Vinka sunce peče, Vlagve vino teče. Če na Vinka sunce sveti, Bo dosti rujnoga vinca v kleti.”
Tekst: T.T. Zagrajski
Fotografije: Marina Bobovec, Anita Brković, Ljiljana Slukić, Tamara Telic Zagrajski
