U subotu, 13. travnja, u 5:30, krenuli smo autobusom prema Kleku. Povod je bio obilježavanje 150. obljetnice planinarstva u Republici Hrvatskoj. Tijekom vožnje obratio nam se naš vodič, gosp. Ivica Kušek, uvijek raspoložen za druženje. Uz pauzu za okrjepu, brzo smo došli na ciljano odredište, mjesto Bjelsko, iz kojeg smo započeli pohod, zajedno s približno 2000 planinara iz cijele Hrvatske, kako su to objavili mediji.
Ljubazno smo i toplo dočekani, domaćim delicijama, kolačima, šalicom kave ili čaja i veselom glazbom. Vrijeme je bilo vrlo toplo i sunčano, što i nije tipično za Klek. Na mističnoj planini većinu godine vlada kišno vrijeme. Prema lokalnim legendama, vještice, vile i vilenjaci svojim urlicima, tijekom olujnih noći, žele probuditi usnulog, skamenjenog, diva Kleka. Došli smo tako u carstvo vještica, a kod planinarskog doma neke smo od njih susreli i mogli se s njima fotografirati. Kod doma smo mogli dobiti i prigodni štambilj obljetnice HPS-a.
Kroz veliku gužvu, a prije početka pokazne vježbe spašavanja u stijeni, mnogi su se pokušavali “probiti” prema vrhu. Staze su nadzirali brojni vodiči, a za sigurnost se brinuo i HGSS. Na stazi prema vrhu susreli smo i ljamu. Što je bilo iznenađenje. Na uskoj stazi preplavio je strah, pa ju je vlasnik morao pogurati kako bi prošla, a i mi pokraj nje. Morali smo biti poprilično strpljivi, jer je prema vrhu, na dijelu gdje se pomažemo užetom, bilo koordinirano i vremenski ograničeno puštanje planinara prema vrhu ili u spust. Bili smo strpljivi i uz manje čekanje došli pred vrh, na heliodrom. Neki su iz našeg društva bili brži, pa su već bili na vrhu, sa kojega su gledali vježbu spašavanja u stijeni.
Na samome vrhu bila je poprilična gužva. Penjali su se i mali i veliki. Pogled smo usmjeravali prema Ogulinu, jezeru Sabljaci, Bjelolasici i stijenama Klečice. Pri spustu je nastala gužva, morali smo biti izrazito strpljivi i stoički podnijeti vrućinu kamena i četrdesetak minuta stajanja na suncu. Motivacija da to izdržimo svakako je bio ručak te okrjepa na kraju puta.
U mjestu Bjelsko priređeno je druženje uz živu glazbu i srneći gulaš. Nakon ručka otišli smo u Zavičajni muzej Ogulin pogledati alpinističku zbirku koju su uredili Muzej, HPS i PDS Velebit. Ondje smo također mogli uzeti još jedan žig za HPO, što nam je bilo vrlo neobično. Prije povratka kratko smo razgledali grad, pogledali Đulin ponor, fotografirali se i lagano krenuli doma. U dobrom društvu uvijek nam je lijepo i vrijeme brzo prođe. Tako je brzo prošla i vožnja do Koprivnice. Nadamo se da će biti još prilika za posjetiti kolijevku hrvatskog planinarstva. Otkriti još ljepota diva Kleka, možda nekim drugim putem, drugom planinarskom stazom.
Tekst: Mihaela Petersdorfer Ramaj
Fotografije: Irena Harambašić, Krešimir Labaš, Mihaela Petersdorfer Ramaj, Branka Vitanović
