Proljeće na Ratitovcu

Rano je jutro, nedjelja 26.5.2023. Iako je vani još mrak, snena i ozarena lica članova HPD Bilo okupljaju se pokraj autobusa i pozdravljaju jedni druge.

Današnji cilj Slovenski je Ratitovec i njegovo najviši vrh Altemaver (1678m).

Nakon duže vožnje stigli smo do Slovenije i mjesta Prtovč odakle je započeo naš pohod.

Prtovč je malo brdsko selo koje se nalazi zapadno od Železnika. Na slikovitom travnatom grebenu, u neposrednoj blizini sela, nalazi se crkva Marije Pomoćnice i s tog mjesta pruža se prekrasan pogled na Kamniško Savinjske Alpe i dio Škofjeloško Cerkljanskog gorja.

Na parkiralištu kod crkve obuli smo gojzerice, stavili ruksake na leđa i uz pratnju sunca i vjetra krenuli prema Ratitovcu.

Staza je izuzetno zanimljiva i lagano strma te je dio planinara ubrzo počeo skidati vanjski sloj odjeće. Predahe smo koristili za uživanje u prirodi, pogledu na okolne planina te naravno na fotografiranje.

Kako smo se penjali pogled je sve više oduzimao dah. Cijelim putem pratilo nas je sunce, a njegovu jačinu ublažavao je vjetar koji je postajao jači i hladniji kako smo se penjali. Blizu samog vrha proljeće je u punom zamahu. Šafrani su svojom ljubičastom i bijelom bojom prošarali zelene proplanke i izmamili osmjehe na lica.

Na Ratitovcu su nas dočekali i sjenoviti travnati dijelovi, na kojima se još uvijek zadržao snijeg i podsjetio nas da na planini vladaju neka druga “pravila”. Nakon kraće pauze u Krekovoj koči dio planinara uputio se na najviši vrh Ratitovca, Altemaver (1679m) s kojeg puca predivan pogled na Karavanke, Kamniške Alpe, Julijske Alpe i drugo gorje.

Nakon spusta s Altemavera, popeli smo se i na Gladki vrh (1667m) koji je u blizini Krekove koče.

U zavjetrini doma uživali smo u suncu i pogledu te se nakon dužeg odmora počeli spuštati prema mjestu Prtovč. Prizori su i dalje slikovito nevjerojatni, a dio puta koji vodi kroz šumu pružio nam je odmor od vjetra.

Stigavši do autobusa odmorili smo oči na zelenilu koje nas okružuje, uživali u suncu i zvukovima vjetra i zvona karakterističnim za Alpske pašnjake.

Vodičica ove ture bila je Bojana Balog. Pomoćnim vodiči bili su Lidija Briški, Dražen Telebar i Roman Horvatić koji se pobrinuo da svi uspješno savladaju 9km dugu stazu.

Umorni i dobro raspoloženi vratili smo se u Koprivnicu iza 21 sati.

Tekst: Ana Romek

Fotografije: Branka Mulvaj Natalija Koren, Ana Kroflin, Lela Puhar