Nemčići se popeli iznad 1500 metara nadmorske visine

U subotu (18.5.2024.), 43 učenika i učitelja planinara iz planinarske skupine OŠ „Antun Nemčić Gostovinski“, koja djeluje u sklopu planinarskog društva „Bilo“ iz Koprivnice, popeli su se s Platka iznad Rijeke na planinske vrhove Snježnik (1506 mnv) i Guslicu (1490 mnv) u sjevernom dijelu Gorskog kotara. Učenike planinare vodili su učitelji pratitelji Danijel Balaško, Đurđica Šmic i Katarina Križić.

Polazak autobusom bio je ispred školskog autobusnog stajališta u jutarnjim satima (06:00 sati). Vožnja od otprilike 4 sata do popularnog skijališta i izletišta Platak (1110 mnv) iznad grada Rijeke u sjevernom dijelu Gorskog kotara. Uspon započinjemo od planinarskog doma Sušak (1127 mnv). U počecima uspona staza vodi kroz šumu bukve i jele, neposredno uz skijašku stazu „Radeševo“. Planinarska staza vodi do raskrižja gdje postoje dva puta koja vode do vrha. Lijevi put vodi kroz „Grlo“, a desni, Rimska vrata, preko grebena. Oba traju otprilike jednako, oko 45 min, te je preko grebena nešto lakši uspon. Mi biramo varijantu uspone preko „Grla“.

Dalje se staza uspinje sve do travnatog proplanka u blizini samog vrha Snježnika (1506 mnv). Vrh je prekrasan i s pravom se govori da je ovo jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Pogled se pruža na sve strane. Vidimo obližnji Risnjak, slovenski Snežnik, Obruč, Učku te Riječki zaljev, Jadransko more, otoke Krk, Cres i Lošinj. Dan je prekrasan, sunčan s povremenom izmjenom oblaka i s malo jačim naletima vjetra što je uobičajeno u vršnim grebenskim dijelovima ovih planina. Odmah ispod vrha nalazi se napušteni planinarski dom „Moša Albahari“. Dom je izgrađen 1951. godine ispod vrha Snježnika s kapacitetom za 20-ak ljudi. Dom je nazvan po antifašističkom borcu Moši Albahariju koji je zbog židovskog podrijetla bio pogubljen u 2. svjetskom ratu od strane Talijana.

Naša slijedeća destinacija bio je planinski vrh Guslica (1490 mnv) koji se lijepo vidi s vrha Snježnika. Do Guslice smo došli penjući se na usputni vrh znakovito nazvan „Međuvrhi“. Jedna je grupa išla direktno na Međuvrhe, a druga zaobilaznom, manje strmom, desnom stazom. Prolazimo klekovinom planinskog bora krivulja kroz gorske cvjetne livade do podnožja Međuvrha. Ovdje možemo vidjeti puno prekrasnih planinskih cvjetova, te posebno rijetke vrste Clusijevog encijana (Gentiana clusii), planinske sase (Pulsatilla alpina) i bazgine orhideje (Dactylorhiza sambucina). Cijelim putem na livadama nas prate brojni cvjetovi planinskih sunovrata ili narcisa (Narcissus poeticus), a može se osjetiti i miris planinskog luka (Allium victorialis). Poslije Međuvrha dolazimo do makadamske ceste koja vodi do napuštene vojne baze JNA, po čemu je Guslica najpoznatija. O vojnoj bazi nema puno informacija, osim da je nekoć služila kao telekomunikacijski centar, tj. centar za vezu. Nagađa se da je baza stvorena kao sklonište u slučaju atomskog rata. Planina ispod baze je prekopana i prošarana mrežom tunela kroz četiri etaže. Vanjski podzemni ulaz je otvoren i vodi do zatvorenih rešetkastih vrata kroz koje se vidi dalje u tunel. S Guslice se također pružaju prekrasni vidici na sve četiri strane svijeta.

Poslije silaska s Guslice, nakon par minuta hoda dolazi se do zavoja gdje makadam nastavlja desno, a mi nastavljamo ravno do odvojka blago udesno na travnatu golet na kojoj se nalazi staza koja vodi kroz bukovu šumu sve do Platka. Sam spust traje otprilike sat i pol i nije posebno naporan, iako na mjestima su markacije slabe i poneke prekrivene grmljem, te treba obratiti pozornost da se ne ode krivim putem. Staza završava na asfaltnoj cesti od koje treba otprilike 15-ak minuta hoda do Velikog doma Platak. Tu smo imali veliku pauzu od sat i pol za okrjepu jelom i pićem te uživanje u prekrasnom gorskokotarskom ambijentu. Povratak kućama s Platka uslijedio je u 18 sati, a u Koprivnicu, uz usputno stajanje u Vukovoj gorici, stižemo u 22:30.

Tekst: Danijel Balaško