Ujutro smo se okupili na željezničkom kolodvoru. Super nam je bilo u vlaku. Sjedila sam sa Ištvanom, svojim prijateljem iz vrtića. To je bilo moje drugo putovanje vlakom.
S nama su išle neke planinarke koje sam upoznala na noćnom pohodu na Anin vrh. Super mi je bilo šetati. Sviđalo mi se pratiti pjetliće na drveću naprijed sa tetom Sanjom. Mogla sam puno hodati. Sviđa mi se i put kojim smo išli, a najzanimljivije mi je bilo hodati po strmom, to mi je bilo baš zabavno. S nama je išao i jedan pametan pesek koji voli planinariti. Jako sam voljela biti na pijesku koji izgleda kao pustinja. Prošli smo kraj amfiteatra gdje sam s mamom, tatom, bracekom, sekom i bakom bila par puta na pikniku. Na kraju šetnje Renato je Ištvanu i meni dao da držimo planinarsku zastavu kad smo se svi zajedno pofotkali. Otišli smo nakratko i u Posjetiteljski centar i onda je došlo vrijeme da odemo na vlak za doma. Bilo mi je baš lijepo, pohvalilo me je puno planinara, a mama je rekla da je baš ponosna na mene.
Povrata na planinarske staze s najdražim suputnikom
Konačno je došlo vrijeme da sa svojim najstarijim (a još malim) djetetom mogu krenuti na planinarske izlete. Krajem prošle godine smo se pridružili noćnom pohodu na Anin vrh ususret svetom Nikoli, no to je bila kratka šetnja budući da smo se našli s ostatkom planinara na raskrižju pola sata prije kućice. Mili se jako svidjelo hodanje i druženje s planinarima pa sam čekala prvu priliku da se pridružimo na planinarskom izletu. U četvrtak prije planinarskog izleta došle smo u društvene prostorije, Mila je strpljivo čekala u redu da joj naša Jadranka napravi planinarsku iskaznicu kako bi pošla na svoj prvi planinarski pohod kao službena planinarka. Nakon toga nas je prijavila Renatu za izlet i sama zapisala na popis sudionika koji žele ići na rekreativno pješačku stazu oko Đurđevca. U petak je rano pošla na spavanje jer je sama željela spremiti svoj ruksak. Ujutro je pripremila u svoju posudicu špek, čvarke, salamu i sir i nakon spremanja ruksaka nestrpljivo čekala vrijeme da nas tata odveze na željeznički kolodvor.
U Đurđevcu su nas čekali planinari i PD Borika te smo sa željezničkog kolodvora krenuli na službenu točku rekreativno pješačke staze – Stari grad. U Starom gradu Renato nam je predstavio predsjednicu PD Borik, Sanju koja nam je bila naš vodič đurđevačkom stazom. Na početku sam bila malo zabrinuta kako će se male nožice petogodišneg djeteta nositi s koracima odraslih, no uskoro sam ja bila ta koja je trebala držati korak s njom. Sanja je zainteresirala Milu i Ištvana, njenog prijatelja iz vrtića s neuobičajenim markacijama, umjesto klasičnih crveno bijelih krugova, markcije na putu su bili pjetlići. Većinu vremena mali vrtićarci su proveli na čelu s vodičkom Sanjom.
Staza je prolazila park šumom Borik i rezervatom Đurđevački pijesci gdje smo imali dužu pauzu za okrijepu iz ruksaka. Nakon više od tri sata u ugodnim društvu i prekrasnom vremenu stigli smo na početnu točku, Stari grad gdje smo napravili zajedničku fotku, a Mili i Ištvanu je pripala posebna čast jer im je Renato dao da drže zastavu našeg planinarskog društva.
Nakon kratkog obilaska Posjetiteljskog centra Đurđevački pijeski bilo je vrijeme da krenemo na željeznički kolodvor kako bi stigli na vlak. Kad smo stigli u Koprivnicu s veseljem je tati prepričavala doživljaje s izleta, a mene je još na kolodvoru pitala kad ćemo opet ići s planinarima. Bila sam ponosna i sretna jer se vidjelo da je baš uživala u novom iskustvu, baš nam je bilo lijepo.
Tekst: Mila Srček i Ana Bajzek
Fotografije: Ana Bajzek, Ksenija Kresl, Ana Kroflin Mamić, Mila Srček, Renato Rac
