Jutarnji su sati, nedjelja 11.06.2023., a članovi HPD Bilo se okupljaju pokraj autobusa, radosni i veseli u nadi da će nas vrijeme poslužiti u našem planinarenju.
Današnji cilj nam je Južni Velebit, gdje imamo u planu obići vrhove Velika Konjevača (1381mnv), Veliki Sadikovac (1286mnv) i Sladovačko brdo (1241mnv).
Na putu prema našim odredištima vrijeme nas sve više razočarava i naše vodičke Lidija i Bojana morale su promijeniti raspored radi loših vremenskih uvjeta u čemu smo ih i podržali.
Trenutno je bio plan da dođemo do Hostela Baške Oštarije, popijemo kavicu i vidimo trenutne vremenske uvjete.
Nažalost kiša je i dalje slatko padala ali slabijeg intenziteta tako da je odluka pala da idemo samo na Veliki Sadikovac.
Spremni i sretni što idemo na planinu, uputili smo se sa autobusom državnom cestom D25 (Karlobag -Gospić)2 km od Hostela do polazne točke planinarskog puta-prijevoja Takalice, gdje se nalazi manje proširenje za parking.
Opremili se sa kabanicama i krenuli 50m u pravcu Baških Oštarija do markirane planinske staze koja vodi u bukovu šumu.
Kiša i dalje lagano pada, a po stazi se uzdižemo oprezno jer je sklisko i blatnjavo .
Nakon 1 km skrećemo lijevo i izlazimo na šumsku vlaku po kojoj nastavljamo još 1 km. Zatim hodamo kratko kroz šumu gdje moramo još više paziti radi blata i granja koje nam je pod nogama, jer naši vrijedni šumari obavljaju šumarske radove, i potom izlazimo na travnati greben.
Na grebenu bi se trebali otvoriti lijepi vidici ali nažalost mi imamo maglu sa svih strana pa samo možemo zamisliti kakvi su lijepi vidici bez magle uz objašnjenja naših vodičica.
Staza je dobro markirana tako da je snalaženje vrlo lako, nastavljamo sa usponom po kamenjaru te povremeno moramo koristit ruke za pridržavanje jer kamen je sklizak a naše gojze blatnjave.
Polako ali sigurno stižemo na Veliki Sadikovac.
Sretni što smo po ovakvom vremenu uz maglu vjetar i kišu ostvarili svoj cilj, a i kao nagradu imamo prestanak kiše, pa smo se malo raskomotili uz odmor i sendviče.
Jedino što nas je magla pratila pa nismo mogli vidjeti lijepe prizore koji su vidljivi kad nema magle.
Ali bilo je zanimljivo zamišljati koji pogledi se kriju iza magle koja nam je sa svih strana kvarila vidik.
Uspjeli smo se pofotkati uz stalno promatranje magle koja se kretala svojim putevima i bude li koja rupa da bar nešto vidimo u daljinu…ali magla je imala strašnu želju biti sa nama….
Uz samu stazu se nalazi Kraška jama gdje se nalazi planinarski žig i upisna knjiga, gdje smo se upisali i udarili žig.
Na tom mjestu odvaja se staza prema Konjevači, koju ćemo obići neki drugi puta kad bude bolje vrijeme. Nakon uživanja u magli krenuli smo se spuštati prema dolje po skliskoj stazi, ali takav je život nas planinara jer vremenske prilike ne možemo promijeniti, nego se mi moramo prilagoditi i uživati u svakom trenutku provedenom na planini.
Tekst: Darko Beruta
Fotografije: Nino Hat, Ana Kroflin Mamić
