Karavanke, Vrtača

Za početak kratko ponavljanje za one koji su spavali na satu geografije (autorica teksta prvenstveno). Karavanke su grebenski lanac koji se proteže u dužini 120 km u smjeru zapad – istok, a zajedno s Kamniško-Savinjskim Alpama čine prirodnu granicu između Koruške i Gorenjske. Isto tako, Karavanke su granični dio Slovenije i Austrije s najvišim vrhom – Stolom (2236 m), koji dominira i privlači poglede sa svih strana.

Od Stola prema istoku ističe se vrh Vrtača (2180 m) čiji razdrt i strm greben plijeni svojom divljom ljepotom. Taj vrh je nezaobilazan cilj svakog planinara – zaljubljenika u planine koji pohodi Karavanke. Vođeni tom mišlju i stručnim timom vodiča, 30-ak članova planinarskog društva BILO, uputilo se na još jedan planinarski pohod. Društvo je bilo kao i uvijek šaroliko – bilo je tu iskusnih planinara punih doživljaja i priča sa prijašnjih uspona, ali i onih novopečenih željnih ispitivanja vlastitih granica i mogućnosti. Neki bi u iste možda i posumnjali da nije bilo naših vodiča koji su nas uvjerili da mi svi možemo osvojiti tu Vrtaču. I bili su u pravu.

Vrijeme je bilo savršeno. Prve zrake sunca koje su umile pomalo umorna lica planinara nakon slabo prospavane noći bile su i više nego dovoljan poticaj da svi kao jedan veselo krenemo put vrha. Putem smo uživali u predivnim krajolicima, okruženi brdima dokle god pogled seže. Prvo stajalište bio je planinarski dom Zelenice koji okružen zelenim proplancima i šumom čini melem za srce i dušu svakog zaljubljenika u prirodu. Nakon kratke okrijepe nastavljamo naš put. I dalje se divimo vidicima, neki od nas prvi puta imaju priliku vidjeti kako izgleda sipar, ali i naučiti kako i čime udariti, a da boli jače nego udarac pendrekom. Neprocjenjivo. Polako dolazimo na posljednji dio uspona prema vrhu, koji je ujedno i najteži. Od tuda započinje vrlo oštar i strm uspon južnim grebenom Vrtače do glavnog grebena Karavanki. Izlaskom na greben otvara se široki pogled prema sjeveru na vrhove Austrije. Potom  staza nastavlja blažim usponom po grebenu do vrha Vrtače.

S vrha na kojem stoji veliki cepin otvara se prekrasan pogled na Julijske Alpe, Karavanke, na Kamniško-Savinjske Alpe i dio Gorenjske. Na vrhu smo napravili dužu pauzu za odmor – uživajući u prekrasnim vidicima. Nakon toga nastavljamo spust istim putem do raskrižja, gdje se staza desno odvaja za planinarski dom pri izvoru Završnice gdje planiramo napraviti pauzu. Spuštamo se strmom travnatom stazom koja vodi kroz klekovinu i dolazimo u planinarski dom gdje se nismo svi uspjeli ogrebati za ručak, neki ni za kavu pa sreću odlučujemo potražiti na povratku opet u domu Zelenice.

Ovdje polako privodimo naš izlet kraju, sunce je sve niže i imamo još nekih 45 minuta hoda do busa. Umorni i sretni uživamo u posljednjim zrakama sunca i očaravajućoj prirodi. Mislim da nitko od nas nije ovdje ostao praznih ruku, a ni srca. Dan proveden u predivnoj prirodi s divnim ljudima može značiti samo jedno – veselimo se sljedećem susretu!

Tekst: Maja Kadoić

Fotografije: Neven Adamović, Dunja Lukavečki, Lela Puhar