Jesen na Nikinoj Plasi

Nedjelja je, prvi dan mjeseca listopada, prognoza za vrijeme: sunčano i toplo, a  33 planinara predvođeno vodičem Draženom ima za plan vožnju busom do Like i kampa Borje, popeti se na najviši vrh brda Mrsinj, Nikina Plasa (1268m), spustiti u Korenicu i busom natrag doma.

Još je pravi mrak, ali svi se okupljamo na vrijeme, i s dobrom voljom krećemo busom čak i par minuta prije 5:00. Slijedi vožnja u duljini oko 4 sata, do odmorišta Draganić uglavnom drijemamo, slijedi buđenje uz kavu i sendviče i nastavak puta do kampa Borje.  Vrijeme je prekrasno, izlazimo iz busa, spremamo stvari i krećemo prema Mrsinj gradu koji je negdje na trećini puta do vrha.

Na početku krećemo u šumu oštro uzbrdo, pa rado koristim čeličnu sajlu postavljenu duž staze. Slijedi ugodna šumska šetnja: uz pauze za odmor, stalnom, ali laganijom uzbrdicom, po debelom sloju suhog lišća skoro preugodnom za hodanje. Na čelu kolone je sigurni vodič Dražen, na začelju Božo i Matko paze da nikoga ne izgubimo, a Roco trčkara okolo i poslikava nas sa svih strana. Nailazimo na raskršće staza na koje ćemo se još vratiti, biramo smjer za Mrsinj grad, izlazimo iz šume i penjemo se do samih ostataka zidina uskom stazicom po čistini. Uz prekrasne poglede, dobivamo prvi duži odmor: skidamo ruksake, osvježavamo se uz „iće i piće“, slikamo uokolo i uživamo.

Nastavak hoda: prvi dio se spuštamo do raskršća staza na kojem smo već bili i sad biramo stazu smjera prema vrhu. Šumskim putem gore-dole, po ugodnoj hladovini oko podneva dolazimo i do prekrasne travnate visoravni Poljica, prehodavši je, ponovo ulazimo u šumu i za nekih četvrt sata laganog uspona mi smo na Nikinoj plasi. Čeka nas odmor, žiganje planinarskog dnevnika, sendviči, sokovi i ugodan odmor na suncu i naravno obavezno slikanje za uspomenu.

Slijedi silazak. Vraćamo se istim putem do visoravni Poljica i dalje prema onom raskršću u šumi gdje skrećemo trećim smjerom prema centru Korenice. I ponovo hladovina, stalni silazak, ali ima više kamenja pa oprezno hodamo jer smo već umorni. U centru Korenice nas čeka bus i vozi do restorana Macola, gdje maksimalno koristimo sat slobodnog vremena za osvježenje, odmor, hranu i piće. I proučavamo statistiku hodanja preko aplikacije: staza je  bila oblika slova ipsilon, duljine 12,73km, sa 674m elevacije, sa vremenom hoda 4sata i 17 minuta. Zadovoljno umorni, svi smo u busu u 17:00 i krećemo u Podravinu. Nešto prije Karlovca upadamo u gužvu na cesti koja nas prati do kraja zaobilaznice Zagreba. Ali mi imamo spretnog i pažljivog vozača koji nas, uz kraće stajanje na odmorištu Draganić, u 21:25 sigurno vraća u KC. I mi smo opet doma, bogatiji za doživljaj još jednog prekrasnog jesenjeg dana.

Tekst: Tanja Lakuš

Fotografije: Roman Horvatić