Dok je većina ljudi spavala u svojim toplim domovima, vesela ekipa planinara skupila se ranom zorom i krenula na put prema Zagrebu. Uz dobro društvo i razgovor niti hladnih -7 nije nas omelo u našoj namjeri pohoda na Medvednicu. Došavši ispred Šestinskog lagvića koji nam je bio polazna točka, laganim hodom krenuli smo prema našoj prvoj stanici – utvrdi Medvedgrad.
Medvedgrad je stari grad sagrađen u 13. stoljeću nakon provale Tatara. Smješten je na južnim padinama planine, na brdu Mali Plazur na visini od 593 m. U novije vrijeme je utvrda obnovljena i pretvorena u centar za posjetitelje kroz koji su nas provele naše mlade vodičice, Iva i Sara. Šetnjom kroz centar upoznali smo se sa raznolikošću biljnog i životinjskog svijeta koji obitava na obroncima Medvednice. Također smo čuli i vrlo zanimljive legende i mračne priče te njihov prikaz u obliku sjena na zidu.
Nakon kratke okrijepe krenuli smo dalje na svoj planinarski put gdje nam je snijeg počeo stvarati probleme. Bilo je svega, od smiješnih klizanja po ledu do blagih padova i zabrinutih pogleda. Oni spremniji su imali žabice i dereze te su pomagali ostalim planinarima. Praćeni toplim zrakama sunca stigli smo do našeg odredišta, vrha Sljemena. Prvo što nas se dojmilo je nova žičara koja svojom veličinom dominira. Nakon obavezne grupne slike ispod televizijskog tornja imali smo dulji zasluženi odmor.
Povratak sa vrha bio je drugom stazom koja je vodila preko skijališta. Silazak je bio također veliki izazov zbog velike količine snijega i leda na stazi. Uz pomoć vodiča Dražena i friškog planinara Kreše koji su na dijelovima prenosili planinarke i planinare preko ledene staze svi smo sretno stigli do podnožja. Sretni izmoreni krenuli smo put Koprivnice.
Na kraju pohvala našem novom vodiču Draženu što nam je organizirao tako lijepi izlet i potrudio se da svi budemo ispunjeni i zadovolji uz citat koji je bio izvješen u centru za posjetitelje: „I odlazim u šumu, da izgubim razum i pronađem dušu“!
Tekst: Antonija Jembrek
Fotografije: Boris Majerus, Lela Puhar
