Kako sve dolazi svom kraju tako se i naša planinarska škola polako privodi svome. Stigao nam je lipanj i s njim zadnje predavanje i vježbe u planinarskoj školi.
U subotu, 3. lipnja, plan je predviđao odlazak na Kalnik, upoznavanje s tehničkom opremom i čvorovima u planinarstvu te kretanje po zahtjevnom planinarskom putu. Postrojavanje smo dogovorili u 9.00 kod planinarskog doma Kalnik. Stižemo nekih 15 minuta prije. Termostat u autu pokazuje svega 11 stupnjeva, vjetar puše, nešto malo prije dolaska na odredište „oprao“ nas je i pljusak. Nitko od nas baš nema previše volje za izlazak iz auta. Malo oklijevamo, ali što se mora jednostavno se mora. Pomalo još pospani raspravljamo što bismo taj dan mogli očekivati, zezamo se, slikamo i čekamo naše „učitelje“, koji dolaze ubrzo nakon nas.
Prva točka dnevnog reda bilo je predavanje o tehničkoj opremi koje smo pažljivo pratili uz šalicu jutarnje kave.
Naš bilovac Leopold Stipić pokazao nam je krplje, cepin, dereze, pojas, ipsilon, zamke i različitu užad te objasnio gdje i kako to sve koristimo. Naglasio je da se krplje uvijek koristi u paru s planinarskim štapovima, a dereze s cepinom. Pod njegovim budnim okom svi smo redom probali staviti pojas te su neki probali staviti i dereze.
Druga točka dnevnog reda bio je uspon na Vranilac i to preko sedam zubi. Vodič Boris Majerus objasnio nam je još jednom da moramo paziti na pravilo „tri točke“ kod penjanja po stijenama tj. da se moramo s tri ekstremiteta držati za stijenu, bilo to dvije noge i jedna ruka, ili dvije ruke i jedna noga.
Dolazimo pod prvi zub, gledamo u tu ogromnu stijenu puni strahopoštovanja i spremamo se za uspon. Osjeća se uzbuđenje u zraku. Vodiči Leopold Stipić i Boris Majerus pomažu svakom od školaraca te navode gdje staviti nogu i gdje se primiti rukama, dok „metla“ Roman Horvatić pazi da netko ne bi pobjegao.
Polako ali sigurno prelazimo drugi i treći zub te dolazimo pred četvrti. Svi smo čuli za taj četvrti i za takozvani dimnjak. Na licima nekih od nas vidi se zabrinutost, „pa kako ćemo mi to proći“. Ali hrabro krećemo i u taj pohod. Opet nas naši vodiči savjetuju i bodre te na kraju svi uspješno prolazimo „dimnjak“. Nastavljamo naš put dalje i nakon nekog vremena dolazimo do sedmog zuba. Sad na red dolazi spuštanje. Opet naši vodiči rade odličan posao i uspješno „spuštaju“ sve školarce sa stijene. Na vrhu za promjenu nema planinara te smo iskoristili priliku za veselu grupnu fotku.
Prije povratka do planinarskog doma naši hrabri školarci Robert Jakupec i Darko Beruta na sebe stavljaju kacige, pojas i ipsilon te pokazuju kako uspješno savladati feratu na Kalniku. Njihov smioni podvig nagradili smo gromoglasnim pljeskom. Super su to naši dečki odradili. Po povratku u planinarski dom uslijedio je ručak. S obzirom na penjanje i spuštanje koje smo odradili netom prije, jako smo gladni te smo „očistili“ pladnjeve s hranom.
Nakon predaha ulazimo u treći čin naše avanture – planinarski čvorovi.
Vodiči nam uz jako puno strpljenja pokazuju ambulantni i sigurnosni čvor, šesticu, osmicu, lađarac, polulađarac, bulin, prusik… Kao mali pačići ponavljamo za njima i isprobavamo svaki čvor po nekoliko puta. Neki ih rade kao od šale, a neki malo teže, ali ne odustajemo i vježbamo vrijedno dalje.
Nešto malo prije 17h završavamo, pakiramo se i krećemo kući, diveći se pritom kako se vrijeme promijenilo od jutra i što smo sve u tako kratko vrijeme prošli i naučili.
Tekst: Andrea Pandurić
Fotografije: Darko Beruta, Davorka Đula, Irena Harambašić, Krešimir Labaš, Ivan Maloča, Ana Romek, Marko Stubić, Ines Štefanić, Kristijan Zetović
