Strahinjčica

Strahinjčica, vrh Sušec
Strahinjčica, vrh Sušec

Kada sam pred 5 godina prvi puta bila na Strahinjščici, bila sam još relativno novi planinar. Bio mi je to tek 4. pravi planinarski izlet, ako ne računam planinarske pohode na kojima prisustvuje veliki broj planinara iz svih krajeva Hrvatske, a možda i susjednih zemalja.

Te godine snijeg je bio poprilično visok. Sjećam se da je Antonija kao prava mala lokomotiva prtila put ostalima iza sebe. Pet godina kasnije, evo me pod istom planinom. Nisam bila sigurna je li pametno odlučiti se za zimski uspon nakon duge pauze od planinarenja, ali jednom se mora krenuti pa je ovaj izlet bio jednako dobar za početak nove planinarske sezone kao i bilo koji drugi. S obzirom da mi je u sjećanju ostao ne baš lagan uspon zbog probijanja kroz snijeg, bila sam skeptična hoću li bez problema ispenjati do vrha.

Srećom, snijega ove godine nije bilo u tolikoj mjeri i, iako smo se morali probijati, nije nam bilo toliko teško kao prije pet godina. Ekipa je bila u nešto izmijenjenom sastavu, a dio planinara koji je i tada bio na ovom izletu s veseljem se prisjećao pojedinih dijelova staze i kako smo se fotografirali pod kojim stablom.

Ove godine planinarska kuća nas je dočekala otvorena i zagrijana, pa smo se prije uspona na vrh kratko ugrijali i, naravno, odradili zajedničku fotografiju svih prisutnih. Nakon kratke pauze u kući, slijedi nam uspon po vrlo atraktivnom dijelu planinarske staze. Ovdje je snijega bilo više, a grane su se ogrnule snježnom bijelom čipkom, pa smo svako malo zastajali i fotografirali te prirodne ljepote. Iako sam vrh nema atraktivan pogled na okolicu jer je pod šumom, ima prilično zanimljivo stablo oko kojeg su se svi fotografirali, pa je valjalo i ovdje snimiti jednu zajedničku fotografiju nakon čega nam je uslijedio spust natrag do planinarske kuće jer vani je hladno, a tijelo se pri mirovanju brzo rashladi.

Još jedna kratka pauza u planinarskoj kući i slijedio nam je spust do Krapine. Ove je godine fašnik pao baš na 10. veljače, a do vremena kad smo mi sišli u Krapinu i krenuli prema centru grada fašnički program je bio na samom kraju. Da smo malo ranije sišli, mogli smo i mi sudjelovati u povorci maškara, prerušeni u planinare.

Tekst: Dunja Lukavečki

Fotografije: Neven Adamović i Dunja Lukavečki