Golica, Karavanke

Koča na Golici (1582 m)

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah

 

Ponovno s Vama, eto, na mojim omiljenim Kravankama.

Nakon dosta vremena teško je potisnuti emocije i razmišljala sam napisati nešto ili ne… prevladalo je prvo!

Karavanke  – vrhovi, hrptovi, livade, pogledi koji ostavljaju bez daha svaki put. Tako je i ovaj put na našem izletu na Golicu.

Pun autobus dragih mi poznatih i manje poznatih planinara ujutro kreće put Slovenije. Uz pričice s nekih prošlih izleta, kavicu… dolazimo podno Golice.

Oči orošene, srce jače kuca, ponovno sam TU

Već sam početak ostavlja upečatljiv dojam – šum potoka, raznoliko cvijeće. Jedino što nas malo plaši su oblaci, ali mi smo dobri i biti ćemo nagrađeni. Prvi uspon i livade puna maslačka, lete ruksaci na sve strane vade se fotići. BLIC! BLIC! “Daj tu slikaj! Vidi tamo!” Svi su zadivljeni.

Korak po korak idemo dalje, više. Što nas tamo očekuje?!

Dolazimo na prijevoj, a pred nama prizori cvijeća, pogled prema Austriji, Dravi i njenom vijugavom toku u pozadini planine, igra sjene sunca i oblaka … ČAROBNO!

Još malo se penjemo i eto nas pred nepreglednim livadama punim NARCISA. Svi su skrenuli… s puta, naravno, i uronili u mirisne cvijetove. Kud god se okreneš SIMFONIJA BOJA, nijanse zelene, žute, plave, ljubičaste, bijele.

Pred nama je još dosta strm uspon, ali nikome nije teško jer ono što nas okružuje daje nam posebnu snagu, želju i volju da idemo dalje do vrha.

U daljini zvuk harmonike iz doma se čuje pjesma …to i nas uskoro čeka.

Pred samim vrhom kaplje kiše tek toliko da nas osvježe, brzo prestaju…”Lagano” spuštanje do doma, odmor, okrijepa i tancanje k’o da se nismo ni malo umorili.

Sve kaj je lijepo kratko traje, vele, pa i mi moramo natrag.

Spuštamo se drugim putem. Pri silasku kišica provjerava tko je uzeo kabanicu, a tko ne. Testiramo cipele kako će izdrža. ŠLJAP, ŠLJAP, pod nogama blato kojem smo se u djetinjstvu toliko veselili.

I eto, stigli smo natrag do busa S R E T N I, nasmijani, veseli, puni doživljaja, ljepote…..

Hvala Boris!

Tekst: Karolina Španiček

Foto: Neven Adamović, Dunja Lukavečki