Doživljaji s izleta – Samoborsko gorje

U subotu, 13. travnja 2019. godine, planinari iz planinarske skupine OŠ “Antun Nemčić Gostovinski”, koja djeluje u sklopu planinarskog društva “Bilo” iz Koprivnice, uspješno su se popeli na dva planinarska vrha u Samoborskom gorju (Okić i Plešivicu). Učenike planinare vodili su učitelji Danijel Balaško (voditelj planinarske skupine), Ines Geršić Bodinovac, Danijela Šimek i Đurđica Šmic te službeni vodič HPD-a „Bilo“ Renato Rac. Kako su se proveli na izletu, pročitajte u nastavku.

Autobusom smo iz Koprivnice krenuli u 7 sati ujutro. Nakon dva sata provedenih u autobusu dolazimo u selo Klake podno Okića. To je selo početak uspona prema našem prvom planinarskom cilju, staroj gradini Okiću (499 mnv). Trebalo nam je oko 20 minuta da se popnemo na stari grad Okić s kojeg se pruža pogled na susjedna sela, a u daljini na Medvednicu i grad Zagreb. Naš vodič Renato nam je detaljno ispričao sve o Okiću i njegovoj povijesti. Okićki burg (srednjovjekovni  utvrđeni grad) datira iz 12. stoljeća, a služio je do početka 17. stoljeća. Često je mijenjao vlasnike, a u područje pod njime više je puta prodrla turska vojska. Danas je Okić u vlasništvu planinarske organizacije. Prvi penjački uspon u povijesti hrvatskog planinarstva također je vezan uz Okić, a za to je zaslužna naša ilirska književnica Dragojla Jarnević koja se 1843. godine popela kroz stijene s južne strane direktno na vrh Okića. Nakon uspješnog uspona na Okić silazimo do planinarskog doma “Maks Plotnikov” (411 mnv). Tu smo se odmorili i pojeli hranu iz ruksaka, a neki su si naručili jela iz ponude planinarskog doma (grah i kobasice).

Nakon pola sata odmora nastavljamo put prema našem drugom planinarskom cilju, vrhu planine Plešivice. Prolazimo blizu naselja Novo Selo Okićko, zatim prelazimo “Frajlin most”, zaobilazimo veliki kamenolom, te se uspinjemo strmom stazom prema Popovdolskim pećinama od kojih se pruža lijepi pogled na Plešivicu i Okić. Grebenskim putem po hrbatu Plešivice dolazimo do stijena zvanih “Zub”. Slijedi još sat vremena hoda kroz četiri vrha Plešivice koji su podjednake visine. Putem uživamo u proljetnom cvijeću (kukurijecima, jetrenkama, ljubicama, žutilovkama, orhidejama, biskupskim kapicama, veprini itd.). Plešivica obiluje i jednom rijetkom zaštićenom vrstom drveta, a to je božikovina koju često susrećemo uz planinarsku stazu.

Tri i pol sata hoda trebalo nam je od planinarskog doma do vrha Plešivice (779 mnv). Na vrhu je mala livada na kojoj se nalazi 5 metara visoka željezna piramida i kameni geodetski stup. S vrha se pruža lijepi pogled na Pokuplje i Jastrebarsko. Odmaramo se na livadi i uživamo u pogledu sa vrha otprilike pola sata. Malo više od pola sata trebalo nam je da se spustimo do prijevoja Poljanice (580 mnv), gdje nas je čekao autobus. Na Poljanicama se nalazi lovački dom “Klet” koji je opskrbljen hranom i pićem, a u njihovom se vanjskom kompleksu nalazi puno stolova i klupa za odmor i uživanje u prirodi crnogorične šume koja ih okružuje. Neki se učenici odmaraju na klupama, neki igraju nogomet, a neki su naručili ćevape i ražnjiće, svatko kako želi. Tu smo se zadržali otprilike sat vremena. Zatim smo pri povratku sa Samoborskog gorja stali u gradu Samoboru, prošetali njegovim trgom te se zasluženo počastili nadaleko poznatim samoborskim kremšnitama. Sretni i zadovoljni, s našeg prvog ovogodišnjeg planinarskog izleta vratili smo se u Koprivnicu u 21 sat. Za mjesec i pol dana čeka nas druga planina, Sjeverni Velebit s prekrasnim vrhovima i vidicima na naše Jadransko more. Jedva čekamo!

 

PRIPREMIO:

Danijel Balaško