DAN ZA PAMĆENJE

U nedjelju, 6.2.2011. tridesetak planinara krenulo je na druženje u našu planinarsku kućicu na Pesku. Najprije vlakom do Podravske Subotice, a onda pješice. Dan, stvoren za izlet! Prolazimo cestom kroz polja, a onda prvo iznenađenje! Sedam srnica jedna za drugom potrčale preko polja kao da se utrkuju. Trenutak zastanemo da ih ne preplašimo.

Idemo dalje, malo uzbrdo, malo nizbrdo, pa ravno, pa opet uzbrdo kroz šumu. Stigosmo za otprilike 1 sat do naše kućice gdje nas je dočekao Marijan.

Posjedali planinari na klupe, vade svoje jutarnje "okrepljenje", a Hans odmah na posao. Prvo, popis prisutnih, a nakon toga kratka edukacija o našem KPP-u uz kartu. I dok neki slušaju, neki već lože vatru, priprema se čaj, kava, režu kobasice, pronalaze se štapići i hajde.....na dim. Slasno je jesti u prirodi i dobrom društvu.

Slijedi povratak.

E, tu je sad i Zdenko koji neće pješice jer ima terenski motor s kojim može i po šumi. "Hajde, hoćeš se provozati?" pita me. A, ja što ne bi i to iskusila! Odvezemo se malo po cesti, pa natrag prema ekipi. Ali, planinari više nisu na vidiku! I što sad? Terenac zađe u šumu, po planinarskoj stazi......idemo pred ekipu. Hvata me strah, čvrsto držim vozača oko struka..... da ne daj Bože.....slučajno ne završim na zemlji. Koji adrenalin?!!!!!. Naravno, ekipa na vidiku, zahvaljujem vozaču i krećemo planinarskim putem prema Crnoj gori. Usput.... zar opet? Nezgoda! Zemlja se odleđuje, blato, u udubinama još površinski led. Poskliznem se, sjednem u blato, a moje cipele pune vode i mulja. Ajooooj!  eto i još jedan doživljaj!

Onako blatna, prolazeći kroz grad stižem kući. Ipak sretna i zadovoljna. Bio mi je to jedan od ljepših izleta u našoj planinarskoj kućici.

Božica Božinov